Tog kasnoljetnog jutra, Pleterničkom Cestom ruža i vina, šetalo je nas nekoliko entuzijasta u društvu vrhunskog fotografa Marka Vrdoljaka, svatko tražeći svoj „perfect shot“. Pred nama su izranjali još neobrani vinogradi u bojama jeseni, trsovi prepuni mirisnih grozdova, nepregledni redovi loze ispred kojih su gizdavo cvale ruže žarkih boja. Zasadili su ih vinogradari kako bi signalizirale pojavu bolesti u vinogradu, no one predstavljaju prekrasan vizualni efekt.
Nakon stotinjak fotkica vinograda, dolazimo do vidikovca brda Starac i poznate „Markotine bačve“. Golema je to bačva okružena stolovima, idealna za druženja i manifestacije s prekrasnim pogledom na grad Pleternicu i Zlatnu dolinu. Tamo nas je dočekao Marinko Markota, „najveći vinar među pjesnicima i najveći romantičar među vinarima“. I premda je berba grožđa u punom jeku na njihovoj lokaciji Klikun, a Marinko mobitelom koordinira berače, ipak pronalazi vremena da nam stihovima predstavi svoja vina, svoj život i što u njemu znači vino.
„Vino je umjetnost, odnosno poezija u čaši!“
„A loza je kao žena, opčinja i ugađa, no ako je ne paziš i njeguješ svaki dan nećeš baš dobro proći.“
„Pijmo zrake sunca, pijmo dušu zemlje. Pijmo pozlaćene vidike rođene u blagoslovljenoj povorci vinograda. Pijmo smijeh i radost. Pijmo najljepša nadahnuća, najljepše pjesme, čarobne note. Pijmo za davanje znoja da bi primali toplinu. Pijmo ljubav za ljubav…Vino je ljubav života.“
Nakon ovakvog poziva, tko bi ostao ravnodušan, morali smo degustirati. Mene se posebno dojmio Cabernet Sauvignon iz 2016. godine, koji je izašao baš iz ovih vinograda na obroncima brda Starac. To je južno, jugoistočna pozicija, na nadmorskoj visini od 250 do 350 metara na kojoj obitelj Markota ima oko 14,5 ha vinograda. Zemljište je pogodno za sve sorte, a najzahvalnijima su se osim graševine pokazale francuske sorte chardonnay, sauvignon, cabernet sauvignon, merlot, pinot noir. Drugi dio vinograda se nalazi na brdu Klikun, udaljeno nekih 15 km u smjeru Batrine. Vinogradi su na 250 do 370 metara nadmorske visine, okrenuti prema jugu i cijeli dan okupani suncem. Brdo je ime dobilo po načinu na koji su mještani izgovarali ime udovice Clicquot, iste one dame koja je u 19. stoljeću pokorila svijet svojim šampanjcima. Prema legendi na putu u Petrograd posjetila je Pleternicu i toliko se oduševila tim krajem i bačvama od hrastovine da je po povratku u regiju Champagne iz zahvale poslala lozne cijepove koje su oni posadili na brdu Klikun. Vinograde Klikun je od 1945. godine obrađivao tadašnji kombinat Kutjevo, pa je i jedno njihovo vino dobilo to ime. No sedamdesetih godina su napustili vinograde i prepustili ih lokalnom stanovništvu. Obitelj Markota 2004. godine uzima u koncesiju položaj Klikun, krči stare vinograde, priprema zemlju i sadi nove. Dug je to i težak proces dok loza ne dođe u pun urod i rezultira vinima kakve danas pijemo. Čak 80% njihovih vina završi u kategoriji vrhunskih. No ništa to nije slučajnost. Iza toga stoje godine i godine rada cijele obitelji, obrazovanje i stalno praćenje trendova. Sinovi Marko i Franjo i njegova supruga su završi vinarstvo i vinogradarstvo, a pored njih u vinariji rade još dva enologa.
Slijedeći dan smo se uputili prema vinariji Markota da tamo snimimo par fotki. Ponovno nas je dočekao gospodin Marinko, ugurao čaše u ruke i poveo u još jednu degustaciju vina i poezije. Impresivan je to broj bačvi i stihova koji su se nizali, sve do bačve iz koje je poteklo vino koje me je potpuno opčinilo. Neodoljivog mirisa i slatkastog okusa, vino Muškat ruža se ne toči u boce i nema cijenu, nego se čuva za posebne prilike i posebne goste. Eh, kako nam samo podilazi romantični pjesnik i vinar Marinko Markota…
