Tko sam ja

Hedonizam kao stil života

Tko sam ja? 

Jedna velika zaljubljenica u putovanja, avanture, istraživanje svijeta i ljudi, zbližavanje s lokalnim stanovnišvom i upoznavanje njihove kulture i običaja a nadasve gastronomije.

Zov avanture

Hedonistica koja pronađe zadovoljstvo u svakoj minuti putovanja, kojoj putovanje ne znači brzi dolazak na cilj, koja ne trpi utabane turističke rute nego traži neistražene puteljke.

Kojoj odmor ne znači odmaranje nego neumorno lutanje, osluškivanje zvukova, upijanje mirisa i energije nepoznatog mjesta.

A za putovanje mi zaista nije važno sredstvo; od bicikla i motora, do broda ili aviona… Važno je da se putuje. Da se pronađe bar jedan dan i odmakne od svakodnevice. Da se naruši rutina.

Još davne 1994. godine sam odlučila, napustila „siguran“ posao i zaplovila nemirnim morima. Bilo je to moje prvo putovanje na drugi kontinent, putovanje koje je trajalo 2 dana, u kojem sam promijenila 5 aviona. A onda sam se ukrcala na brod usidren u luci grada Juneau na Aljaski, kojim sam nastavila putovati. Sam brod je bio kao jedan nepoznati grad, s novim pravilima i propisima, nepoznatim ljudima raznih rasa i nacionalnosti koje je povezivao posao i jedan službeni jezik. A svaki taj čovjek je sa sobom ponio dio svoga kraja, svoje kulture i običaja koje sam kroz druženja s njima upoznavala osjećajući se ponekad kao da sam tamo bila. Stekla sam mnogo dragih prijatelja iz raznih dijelova svijeta. Imala sam čast biti vjenčana kuma prijateljici s Filipina.

Neumorni putnik

Plovila sam tako punih 13 godina, oplovila obje Amerike, Europu, Havaje, Karibe, Bahame, Bermuda i mnoštvo drugih otočja i otoka. Susretala sam se s uraganima, požarima, havarijom, neispravnim motorima, bankrotom kompanije. Ali bi sve to opet ponovila, da mogu.

Ta predivna iskustva hodanja po glečerima Aljaske, planinarenje do ledenjačkog jezera, branje borovnica u brdima prepunih medvjeda (koliko ih ima vidjela sam tek poslije iz helikoptera), rafting po ledenim brzacima, promatranje kitova na putu za Havaje, opuštanje u Butchard vrtovima Victorije, pogled sa Space Needle u Seattlu, šoping i ručak u Kineskoj četvrti u San Francisku, ludi provod u Universal studios u Hollywoodu, posjet najljepšem zološkom vrtu u San Diegu, let padobranom u Zihuataneju, Bungee jumping u Acapulcu, prolazak kroz Panama kanal, ronjenje i ukusni Meksički ručak u Cozumelu. Kupila si prvi smaragd u Kolumbiji, i dobila prvi dijamant iz Grand Caymana (pa proslavila Tortuga rumom i najboljim rum kolačom ikad), probala sirovi kakaovac i brala zelene banane na plantažama, kupovala zreli mango i papaju na tržnici, ručala Red Snappera (ribu) i poslije išla na pedikuru i manikuru za par dolara, sve to u Kostarici….Toliko sam toga nabrojala a nisam još ni došla do istočne obale….Ne stane u jednu priču. Nadam se da ću jednoga dana imati prilike ispričati tu priču u cijelosti. 

Danas se zbog obitelji više ne upuštam u pomorske avanture i dugotrajna putovanja, no nisam prestala putovati. Samo su ta putovanja sada kraća no ništa manje zanimljiva. Sada otkrivam čari svoje zemlje i bližih susjeda koji su uglavnom na dometu motora, automobila ili autobusa. Strast putovanja sam uspjela prenijeti na svoje kćeri, i sretna sam kad putujemo zajedno.