Porcijunkolovo je manifestacija grada Čakovca, koja je dobila ime po maloj crkvici Portiuncula u Assisu u kojoj je mnoštvo hodočasnika dobilo potpuni oprost grijeha. Evo kako ona izgleda ovih dana…
Prvenstveno je to vjerska manifestacija, koju posjete na tisuće vjernika tražeći potpunin oprost grijeha, tzv. Porcijunkulski oprost. A to je vezano za crkvicu i franjevački samostan u talijanskom mjestu Assisu, posvećenu Svetoj Mariji od Anđela. Tamo je sv. Franjo Asiški dobio od biskupa dozvolu da u maloj crkvici nazvanoj Porcijunkula (Portiuncula), svatko tko ju pohodi dobije potpuni oprost. A njega je u srednjem vijeku bilo moguće dobiti samo hodočašćem u Svetu zemlju što je bilo jako skupo. Dakle to je bilo prvo mjesto u Europi koje je imalo tu privilegiju da udijeli potponi oprost bez putovanja u svetu zemlju.
Crkvica je dobila ime Porcijunkula (što znači čestica, komadić zamlje) zato sto je sv. Franjo Asiški odbio veliki komad zemlje koje je dobio na poklon i tražio samo malu česticu.
Od 1964. godine kad se održao prvi sajam i proštenje na blagdan Gospe od Anđela u kolovozu. sve više posjetitelja dolazi na tu manifestaciju. Oni mogu uživati u prikazima i proizvodima tradicionalnih zanatlija, raznih izlagača i domaćih OPG-ova i večernjim koncertima
Nekoliko sam puta prošetala ulicama ispod šarenih kišobrana, i dalje do perivoja Zrinski i svaki put pronašla nešto novo i zanimljivo, od predivnih cvjetnih instalacija, raznih rukotvorina od drveta, bojanog stakla, keramike, dekorativne i uporabne, nakita… Najviše su me oduševile keramičke dame u raskošnim haljinama i zdjele keramike Vrbanec iz Mačkovca kraj Čakovca. I ako imate nekog kompliciranog kome više neznate što pokloniti ili ste i sami takvi, vjerujem da će vam se svidjeti nešto iz njihove kolekcije (vrbaneceramics.eu).
No nekako moj pogled završi uvijek tamo gdje je hrana. Primjetila sam da ima puno više proizvođača ljutih umaka nego što sam prije viđala na sajmovima. Volim ljute umake, svih vrsta i inteziteta, od jedan do pet. Intenzitet prilagodim hrani koju jedem a umaci su mi najdrazi s jajima (to sam valjda pokupila od Amera jer sam se predugo družila s njima). Ima još nešto što me uveseljava kod ljutih umaka a to su njihova maštovita imena. Ovo ljeto sam se oduševila umakom Pašmanero s OPGa Matulić iz Pašmana. A danas se nisam mogla odvojiti od umaka OPGa Barišec iz Topolja, Zagrebačke županije. Zbilja djeluju zastrašujuće svojim nazivima; El Diablo, Habanero Hell boy, El Gringo Serrano, Scorpion, ali je zato Habanero choco mamio znatiželju.
Pogled luta dalje po maštovito uređenim štandovima do sapuna u obliku mafina.
Degustiram hladno prešano bučino ulje iz Šenkovca.
Učim nešto novo od gospođe Svjetlane Kovačić iz Belica. Ona na svom OPGu uzgaja heljdu, pir, batat. Od sedam različitih sorti batata izrađuje mlince i tjesteninu pri čemu u preradbenom procesu ne koristi jaja, soli ni aditive tako da ih mogu konzumirati i vegetarijanci i vegani. Također, navedeni proizvodi se osim s klasičnim brašnom, izrađuju i s heljdom i pirom tako da ih u svojoj prehrani mogu koristiti i osobe s celijakijom.
No pobjednik sajma za mene je štand s češnjakom OPGa Friščić Ivana iz Hrastovljana kod Ludbrega (cesnjak-friscic.eu). Zaista si je dao truda, upleo suho cvijeće sa češnjakom, povješao pletenice raznih dužina, ukrasio torbe i košare, napunio korita i zdjele. A usred svega stoji natpis:
Podravski češjek, fejst sam hudi, lečim sve bolesti i tiram sve vrage i coprnice. Tko bi tome odolio. Moram i ja imati jednu pletenicu češjeka da otira sve vrage i coprnjice iz moje blizine.
