Martinje ja dan kada se mošt „krštenjem“ simbolički pretvara u mlado vino! Taj običaj potječe još od 11.studenog, davne 375. godine kada je pokopan Sv. Martin, biskup Toursa, vinogardar i veliki ljubitelj vina za kojeg se smatra da je uveo običaj krštenja mošta.
Slijedi još jedna legenda…Prema narodnim vjerovanjima, Martin je trebao postati biskupom, ali on se protivio tome. Na dan imenovanja se sakrio među guskama, no one su ga izdale svojim graktanjem. Tako da je ipak postao biskup i zato se danas njemu u čast na Martinje jede pečena guska (za kaznu).
On je ujedno i prvi svetac zaštitnik Francuske i prvi koji nije bio mučenik. Za njega se govorilo da je bio “na silu vojnik, biskup po dužnosti, a monah po izboru”.
Mnogi su ga željeli za zaštitnika pa je osim zaštitnika vinara i vinograda, postao zaštitnikom vojnika, konjanika, gostioničara, liječenih alkoholičara, hotelijera, gusaka, uzgajivača konja, švicarske papinske garde i Francuske.
U narodnom vjerovanju, Martinje označava kraj jeseni i početak zime jer su svi radovi u poljima gotovi, te je vrijeme da se malo proslavi. Posebno veselo je u kontinentalnoj Hrvatskoj gdje proslave traju po nekoliko dana. Najveselije Martinje u mojoj blizini je Kutjevečko Martinje, i mislim da je zaista bio grijeh što sam se uplašila kiše i kukavički se uvukla u kuću. No bar sam imala vremena da se pozabavim čitanjem o vinu. Evo nekoliko zanimljivih činjenica:
Znanstvenici tvrde da je ljubav prema ispijanju vina zapisana u genima.
Crno vino štiti zube od karijesa jer usporava razmnožavanje bakterija.
Vino omekšava meso i daje mu bolju aromu stoga se koristi kao marinada.
Francuzi jedu masnu hranu, puno puše, a ipak manje obolijevaju od bolesti krvožilnih sustava. Pretpostavlje se da je to zato što redovito piju vino.
Svaki Talijan prosječno popije 50 litara vina godišnje, a Hrvat otprilike 28 litara. (Nadam se da je u ovo uračunata i marinada).
Za kuhano vino se od davnina smatralo da liječi i grije tijelo, a bilo ga je zdravije piti nego vodu iz bunara jer je prokuhano.
I kad smo kod kuhanih vina, naišla sam danas na prilog Jutarnjeg lista o malo drugačijim, vrlo zanimljivim receptima za kuhano vino s potpisom Marin Medak i Saša Špiranec. Zaista su se poigrali s okusima i posebno mi se svidjela ideja da u kuhanu graševinu stave pire od jabuke, list bosiljka, crveni papar i naravno mješavinu začina (cimet, klinčić, kardamom) te smeđi šećer. Mogla bi ovo jednom probati.
No večeras se odlučujem za svoju kombinaciju. Naime, već nekoliko dana su mi maline i kupine u glavi, smišljam neku svoju tortu od omiljenih bobica ali nikako da ju napravim.
Zato će bobice večeras završiti u kuhanom vinu. Odabirem domaće crno vino, nekakav blend i dodajem malo likera od maline Chambord, šaku smrznutih malina, smeđi šećer, malo meda, cimeta i klinčiće. Odlična kombinacija za guštanje i zagrijavanje u hladne dane!
