Ako putujete Jadranskom magistralom između Biograda i Šibenika, pronađite bar nekoliko sati da posjetite Park prirode Vransko jezero. A još bolje ako ljetujete u blizini, a imate jedan oblačan i ne baš vruć dan, da umjesto kupanja u moru provedete dan biciklirajući oko Vranskog jezera, u kajaku ili planinareći kroz kanjone do veličanstvenog pogleda koji se pruža s vidikovca Kamenjak.
Samo nekoliko činjenica: Vransko jezero je najveće prirodno jezero u Hrvatskoj. Nekada je zauzimalo puno veću površinu, no prokopom kanala Prosika 1770. godine, radi uređenja zapuštenog močvarnog područja, razina Vranskog jezera se spustila za 3 metra. 1999. godine je Vransko jezero s okolnim područjem proglašeno Parkom prirode. Sjeverozapadni dio jezera je 1983. godine proglašen ornitološkim rezervatom. Voda u Vranskom jezeru je boćata (pomiješana slatka i slana morska voda). Zaslanjivanje je uzrokovano boćatim izvorima u Vranskom polju, prodorom morske vode iz područja Biograda, te podzemnim propustima kroz vapnenački greben u predjelu Modravice. Bogato je ribom; ciplima, jeguljama, štukom, somom, šaranom…
Info centri se nalaze na tri lokacije u Parku: info centar Crkvine u ornitološkom rezervatu, info centar Kamenjak na vidikovcu Kamenjak i info centar Prosika u lučici Prosika.
Mi smo krenuli šetnjom po drvenoj poučnoj stazi u ornitološkom rezervatu koja prolazi iznad tršćaka i poplavljanih livada u kojima se skrivaju ptice. Nisam vidjela baš previše ptica ali sam zato uživala u bojama mediteranskih biljaka konopljike i brnistre. Na konopljiku i njezine ljubičaste cvjetove sam „ispalila“ bar 30ak fotki iz svih kutova. Zapravo dok sam ju slikala nisam ni znala koja je to biljka i koliko je zapravo ljekovita i korisna.
Nakon toga smo se automobilom zaputili prema vidikovcu Kamenjak. Za one koji imaju vremena i više avanturističkog duha preporučam najam bicikla u centru Crkvine i vožnju rutom od mjesta Vrana bar do Kamenjaka (ili do Prosika-tko može) biciklističkom stazom uz jezero. Staza je zahtjevna jer dijelom ima i uspona ali je puno zanimljivija nego vožnja cestom iza brda koje zaklanja pogled na jezero. No i s druge strane se ima što vidjeti. U mjestu Vrana se nalazi srednjovjekovna utvrda Stari grad Vrana. Izgrađen je u 9. stoljeću kao benediktinski samostan posvećen sv. Grguru. Nakon toga zaslugom kralja Zvonimira postaje prvo stalno sjedište Vatikana na istočnoj strani Jadrana. Tu su boravili i vitezovi templari. Tijekom ostatka srednjeg vijeka grad u posjedu Ivanovaca. Dolaskom Turaka Vranu preuređuju u vojnu utvrdu, a pri njenom oslobađanju 1648. godine, Mletačka vojska utvrdu temeljito razara pa do danas ostaju sačuvani tek obrisi njenog prvobitnog izgleda. Prema legendi se među ruševinama utvrde skriva blago Templara.
Nedaleko utvrde se nalazi Maškovića han (svratiše, konačište), spomenik islamske kulture u Europi. Gradio ga je svojim sredstvima Jusuf Mašković, vrhovni admiral turske flote porijeklom iz tog kraja. Trebao je biti rezidencija Maškovića kad se iz Carigrada vrati u rodni kraj. No nakon što 1645. Mašković osvaja Kretu zbog svoje milosti prema poraženim mletačkim vojnicima kod sultana izaziva bijes i biva smaknut, a han nije dovršen. Han je 2015. godine obnovljen i danas je to heritage hotel u sklopu kojega se nalazi muzej sa stalnom postavkom predmeta nađenih na području Pakoštana i Vrane a i samom Hanu tijekom obnove.
U nastavku cesta prolazi kroz uređene maslinike i voćnjake Ravnih kotara. Pri usponu do vrha Kamenjak i vidikovca iz kamena izviruje kadulja, rašeljka, smilje…A na vrhu, pogled koji zaustavlja dah, preko jezera do Modrave, Murtera i Kornatskog arhipelaga. Prvo plavozeleno, pa plavo i još plavije. Odmor za oči, melem za dušu.
Oko Vrha Kamenjak vodi kružna botaničko- planinarska staza. I baš kad sam ju odmjerila i pomislila kako ću napraviti krug, vjetar se pojačao i počela je padati kiša. Sjeli smo kratko u konobi, osvježili se i na moju žalost odustali od odlaska do lokacije Prosika. Ah dobro, moramo nešto ostaviti i za drugi put.
