To je ona pikantna trava što raste uz more i ne samo da je jestiva nego je i jako fina. Čula sam to od drugih i zaključila da je vrijeme da i ja probam.
Čak je i britanski masterchef Dhruv Baker probao motar dok je snimao u Hrvatskoj, a ja još nisam. Zato sam odlučila da potražim tu deliciju ovo ljeto na Pašmanu.
U Dobropoljani na sajmu, među domaćim rakijama, likerima i džemovima pronašla sam ukiseljeni motar i konačno degustirala. Lagano je pikantan, pomalo podsjeća na kapare. Servira se, kažu kao dodatak salatama od plodova mora, uz sireve suhe ili svježe, a može i sirni namaz. Bere se u proljeće, prije cvatnje i to mladi izdanci. Tada se može pripremati na lešo poput blitve s krumpirom i maslinovim uljem ili konzervirati u octu.
Najčešće raste između stijena, izviruje iz procjepa, uz more…
U antičkim je mitovima motar hrana bogova. Kod nas ga zovu: motar, matar, morski koper, morski koromač, petrovac, trava sv.Petra…Ima veliki postotak vitamina C, sadržava eterična ulja, aminokiseline, kumarine i flavonoide, stoga su ga od davnina koristili u liječenju raznih bolesti.
Čvrsto sam odlučila vratiti se po teglicu motara čim završi fešta, da ju ne moram nositi okolo u ruci. Ali poslije sveg onog što sam pojela i popila, nažalost, zaboravih na moj ukiseljeni motar.Tek sutradan, dok sam rezala našu kulinovu seku i Pleternički sir u namjeri da počastimo domaćine, sjetih se da fali motar. Čak i da ga znam naći i ubrati, nije sad vrijeme, već je u cvatu kažu. Ali ima u blizini neki OPG mogu probat kod njih. Sjela sam na bicikl i krenula u potragu. Uz rivu sam pronašla dvorište prepuno lavande i drugog aromatičnog bilja i natpis koji poziva da se uđe.
U dvorištu se skrio mali dućan domaćih otočkih proizvoda obitelji Mađerić.
A u dućanu obuzima miris aromatičnog bilja i sapuna. Na policama starinskog ormara:Ljekovito bilje u staklenkama, sirup (od lista i od cvijeta kadulje), niskoenergetski džem (mandarina, limun), krema za lice od kadulje, suveniri od konopa, marmelade (gorka naranča, smokva), arancini, ušećerene mendule (badem), ekstra djevičansko maslinovo ulje, krema za lice od smilja i melem od gospine trave, inćuni, carpaccio i slani inćuni, lokarde i skuše u maslinovu ulju…
I konačno motar!
Spremam u torbu jednu staklenku ukiseljenog motara da slučajno opet ne zaboravim, omamljena ovim mirisima trava. Ne mogu odoljeti vedroj i ljubaznoj domaćici pa zapitkujem. Malo o motaru, malo o džemovima, pa o vinu, a tek onda o kremicama. Premda ima puno posla, priprema se za studijsko putovanje u Provansu, Ljiljana Mađerić strpljivo objašnjava. Kako je započela ovaj posao i što dalje planira, i kako se pravi krema od smilja, te kako se mora u kremu staviti bedemovog ulja ili ulja marelice (da se lakše upije u kožu). Čak me vodi da mi pokaže motar koji je narastao između betona na molu. Sad mi je jasno što je motar, i kako ću ga naći. Samo se moram uputiti na godišnji već u petom mjesecu da ga berem i spremam dok ima mlade izdanke.
Za danas je dovoljna jedna staklenka da da malo morskog štiha slavonskoj hladnoj plati.
